Halima Sise mlada žena iz Malija sa samo 26 godina doživjela je nešto što gotovo prevazilazi granice mogućeg. Sa suprugom, mornarom Kaderom Arbije, željela je proširiti porodicu i svojoj dvogodišnjoj kćerkici podariti brata ili sestru. Međutim, njihova želja nije se ostvarila samo jednom bebom, nego čak devetoro djece – devetorkama, što je rijedak slučaj i u medicini i u životu.
- U zemlji s ograničenim zdravstvenim resursima, ova višestruka trudnoća bila je ogroman izazov. Ljekari su bili svjesni da će Halima zahtijevati nadzor kakav lokalne bolnice nisu mogle da pruže, pa je vlada Malija organizovala njeno prebacivanje u Maroko, gdje je smještena u specijalizovanu kliniku u Kazablanki. Kada je stigla, bila je tek u 25. nedelji trudnoće, a doktori su odlučili da trudnoću pokušaju produžiti što je duže moguće.
Uprkos naporima da se porođaj odloži do barem 30. nedelje, Halima je počela osjećati jake bolove. Ljekari su odlučili da je vrijeme za carski rez. Dotad su vjerovali da nosi sedmorke, što je samo po sebi nevjerovatno, ali pravo iznenađenje uslijedilo je na porođajnom stolu – kada su iz nje izvadili devet beba. Dvije se, kako su kasnije objasnili, jednostavno nisu vidjele na ultrazvuku – bile su sakrivene iza ostalih.
- Osjećaj koji je Halima opisala bio je gotovo nestvaran – činilo joj se, kako je kasnije priznala, kao da se iz nje vadi beskonačan niz beba. Porodila se za svega dvadesetak minuta, a svaki od mališana težio je između 500 grama i 1 kilograma. Njen stomak je tada bio težak nevjerovatnih 30 kilograma.
Danas, četiri godine kasnije, svih devet beba je živo i zdravo, što je do sada jedini zabilježen slučaj u istoriji da su sve devetorke preživjele. Po rođenju, smješteni su u inkubatore, gdje su pod neprekidnim nadzorom boravili mjesecima. Zdravstveni tim ih je hranio na svaka dva sata, provjeravao na svaka tri, trošili su dnevno oko 6 litara formule i 100 pelena.
- Halima je poslije porođaja prošla kroz ozbiljnu krizu – izgubila je puno krvi i jedva preživjela. Mlijeko joj se povuklo već nakon mjesec dana. U to vrijeme bila je preslaba da se brine o djeci. Ležala je i provodila dane u krevetu, rijetko viđajući bebe. Dva puta dnevno po pola sata trudila se da ostvari emocionalnu vezu sa svakim od njih, ali bilo je to fizički i psihički iscrpljujuće.
Suprug nije mogao biti prisutan na porođaju zbog tadašnje pandemije koronavirusa, i svoju djecu je vidio tek dva mjeseca kasnije, u julu. Taj trenutak ga je duboko potresao – kako je priznao, dani nakon rođenja, kada nije znao da li će Halima preživjeti, bili su mu najteži u životu. Suze su mu potekle kada je konačno ugledao svih devet beba – prizor koji mu se i danas čini kao san.
- Država Mali je stala iza porodice, izdvojivši više od milion funti za njihov medicinski tretman i smještaj. Ipak, i pored podrške države, život kod kuće bio je ogromni izazov. Kuća u kojoj su živjeli nije bila namijenjena za porodicu sa jedanaest članova, i trebalo je vremena da se prilagode novim okolnostima.
U septembru te godine, Halima se zajedno sa bebama vratila u Mali. Iako iscrpljena, bila je presrećna što ih je mogla ponovo držati u naručju. Porodica se polako počela vraćati svakodnevnom životu, uz nesebičnu pomoć medicinskog osoblja, volontera i podršku zajednice.
- Danas, četiri godine kasnije, njihova svakodnevnica je ispunjena igrom, smijehom i brojnim izazovima koje samo roditeljstvo devetoro djece može donijeti. Halima i Kader, iako svjesni ogromne odgovornosti, ne isključuju mogućnost da jednog dana prošire porodicu još više – nadaju se da će ih zdravlje i sreća i dalje pratiti.
